- Piše: Milutin Mićović


U decembru duša postaje osjetljivija – na tamne porive. Malo treba da je nešto drmne, pa da joj izgleda sve crno. Neko je, u mudračkom nadahnuću rekao – duši ne treba vjerovati. A kome onda da vjerujemo? Da li nas duša pogrešno informiše, i s kojim srcem zavesti neku cenzuru na informacije kojima nas zasipa, osjećajući blizinu kraja godine i galopirajući mrak u svijetu?
Smrkava se na Kosovu, smrkava se u Ukrajini, a nema sunca ni u Bosni. A najteže je u Crnoj Gori. Nije najteže u Crnoj Gori zato što je tu postalo objektivno teško, nego što Crna Gora posjeduje takav senzibilitet. Posebno ova Crna Gora koja misli da je Crna Gora. Eto, i ovo bi mogao biti razlog njene pretjerane osjetljivosti. Imati u Crnoj Gori jednu, tako oni misle, ovlaštenu Crnu Goru koja misli da je baš ona prava Crna Gora, i da zato preuzima odgovornost, da je vodi, uređuje, dograđuje, pegla, pere, i, naravno, kad treba – dere. Ova privilegovana, iz Brisela i Vašingtona blagoslovena, s velikom emotivno-ideološkom podrškom albanskog Kosova, Albanije, Ukrajine, Bosne, Islanda južnog i sjevernog pola - kaže onoj Crnoj Gori, koja nema nikakvu vlast u Crnoj Gori, ali ima jezik i um da sagledava novocrnogorski besmisao: „Nijesi ti Crna Gora. Nijesi sve da jesi. Nećemo takvu, sve da si prava. Ako si takva kako pričaš, gubi se u Srbiju, ili na srpsko Kosovo, ili u Rusiju, ili bilo kud. Poštenije misle o Crnoj Gori i Arnauti, i Kačazi, i Čerkezi, i gurbeti, i novokomponovani Bošnjaci, i crnci, i Albanci -nego što ti misliš. Zaludu si rođena u Crnoj Gori, ti je samo potkopavaš. Da imaš imalo vlasti, ti bi nas napravila ludama, izdajnicima, najamnicima, ubicama i poturicama - zaluđenicima neviđenog anarholiberalizama“.
Evo, ovakve misli i rečenice su posledica ulaska u sve duže decembarske noći. Mada, ovo nije daleko od realnosti. Da, šta sam htio ovom dodati, pa da ima neku konzistentnost. Konzistentnost u aktivnom haosu?
Primijetili ste jednu pojavu koja ima detaljnu prezentaciju i na Javnom servisu. Ako se za dlaku više smrkne na Kosovu, kod poslanika DPS- a vrlo vidno naraste mrak i žal u glavama, posebno je to vidno kod onih najmlađih - svakoga će u momentu okriviti da radi protiv Crne Gore i protiv „demokratskog Kosova“ ko ne misli kako i oni misle, misleći da stvarno misle. Odmah im se sve vidi. Čitali su samo ideološke skripte, i partijske brošure. U takve glave, kao pustim hodnikom, lako uđe mrak, i osjećanje pravednosti. Našli su negdje sintagmu „državni patriotizam“ koja im istjeruje iz mozga sve što im ne liči na to. Brata će zgaziti ako ne osjete da se ne oduševljava njihovim „državnim patriotizmom“.
Lako se u takve glave uliva mrak, kad ga je, evo, svuda u izobilju. Smrači se u Ukrajini, na Kosovu, u Bosni - evo u Crnoj Gori novih i svježih zaliha mraka, užasa, progona, zatvaranja. optužbi - da u Crnoj Gori niko nema pravo ni na vazduh ko ne nosi svježi crnogorski patriotizam. Kojim se kanalima doliva taj mrak u Crnu Goru, s direktnim dovodom u Skupšinu CG, očima nije vidno. Evo kad Haradinaj uvede sankcije Srbima, odmah čuješ od mladih i starih DPS-ovaca: „Zar još ovi naši Srbi da nam se ovdje staruše? Drže nam lekcije iz istorije, etike, estetike, zar ih nije sramota? Ko da mi nijesmo knjige gledali, zar da oni sve znaju, a mi da još nijesmo sigurni ni u svoju azbuku, ni u svoje pismo, ni u svoje ime, ni u svoju religiju, ni u svoju državu - hoće od nas da naprave izmišljotine. Žive utvare od državnih poslanika - shvatate li vi to? A još držimo vlast u šakama. A još tako dobro sarađujemo s globalnim silama, i njihovim predviđanjima. Pa ima li to iđe na svijetu, no u našoj Crnoj Gori. Pa ovi anarhisti da uzmu vlast deset dana ništa od ove naše lijepe Crne nam Gore ne bi ostalo. Začas bi postala Skadar na Bojani. Srbi su i od velikih sila registrovani kao „remetilački faktor“, pa ti destruktivci su razorili tursko i habzburško carstvo, iako ih sve manje ima, sve više zla donose svim balkanskim narodima. E ova generacija Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka će im doći glave. Svi će oni biti Crnogorci, dok Srbima dođemo glave. To je naš sveti zadatak“.
Ja slušam ovakve njihove riječi, gledam im lica i kažem - nije to da oni tako misle, nego su pod uplivom tamnih misli, koje tokom dugih decembarskioh noći invanzivno napadaju mlade glave i njihove duše.
(Autor je književnik)

---